NOVA HRANA (NOVEL FOOD)

Pojam "nove hrane" nije nov. Kroz povijest su nove vrste hrane, sastojci hrane ili načini proizvodnje hrane pronašli put u Europu sa svih krajeva svijeta. Banane, rajčice, tjestenina, tropsko voće, kukuruz, riža, široka paleta začina - sve je izvorno došlo u Europu kao nova hrana.

Izraz „nova hrana” odnosi se na hranu koju ljudi u EU-u nisu konzumirali u velikim količinama prije 15. svibnja 1997. Nova hrana odnosi se na nove izvore hrane ili novo proizvedenu i inovativnu hranu, hranu proizvedenu upotrebom novih tehnologija i proizvodnih postupaka te hranu koja se tradicionalno konzumira izvan EU-a, ali ne i unutar njega.

Nama najpoznatija nova hrana uključuje chia sjemenke, hranu na bazi algi, voće baobaba, fizalis, sjemenke marelice, hrana poput kruha, gljiva ili mlijeka tretirana tretirani ultraljubičastim svjetlom radi povećanja sadržaja vitamina D te zadnje odobreni jestivi kukci.

Od studenog 2015. na snazi je Uredba (EU) 2015/2283 o novoj hrani kojom se utvrđuju pravila za stavljanje nove hrane na tržište unutar Unije.

Europska komisija odgovorna je za odobravanje nove hrane nakon podnošenja zahtjeva. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) provedi znanstvenu procjenu rizika kako bi se utvrdila sigurnost nove hrane.

Na službenim stranicama Europske komisije u kategoriji hrane nalazi se potkategorija Nova hrana gdje možete pronaći Katalog i Listu autorizirane Nove hrane.

Tradicionalna hrana podskupina je nove hrane. EFSA, paralelno s državama članicama, procjenjuje sigurnu uporabu tradicionalnih prehrambenih proizvoda na temelju podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva i dostupnih podataka u literaturi. Ovi dokazi moraju pokazati sigurnu upotrebu tradicionalne hrane u najmanje jednoj zemlji izvan EU-a tijekom razdoblja od najmanje 25 godina.

EFSA ne odlučuje da li se hrana smatra novom ili tradicionalnom hranom iz treće zemlje; ovo je odgovornost EU menadžera rizika. Slično tome, menadžeri rizika odlučuju može li se nova hrana ili tradicionalna hrana iz treće zemlje staviti na tržište EU-a, uključujući odobrene uvjete upotrebe.

Chia sjemenke kao nova hrana

Chia (Salvia hispanica L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae), podrijetlom iz Meksika i Gvatemale, a njen plod, chia sjemenke, predstavljale su tradicionalnu namirnicu u prehrani starosjedilaca Amerike gdje su se osim u prehrani upotrebljavale i za pripremu lijekova i boja za ukrašavanje tijela. Iako su nakon španjolske kolonizacije bile gotovo zaboravljene, njihov uzgoj se održao do današnjeg dana.
Zbog svojeg odličnog kemijskog sastava postale su tema brojnih znanstvenih istraživanja te se time njihova upotreba proširila i u Europu. Ono što je najznačajnije u kemijskom sastavu chia sjemenki je visok udio ω-3-masnih kiselina i prehrambenih vlakana za koje je dokazano kako imaju pozitivan učinak na ljudsko zdravlje. Osim toga, sve se više pažnje pridaje antioksidansima prisutnim u sjemenkama.

• Glavni izvoznici chia sjemenki u Europu su Paragvaj, Argentina, Bolivija, Peru i Meksiko.

Europska komisija je 2009. godine autorizirala chia sjemenke kao novu hranu do 5% chia sjemenki u kruh. Kasnije je ta odluka proširena te je odobrena upotreba chia sjemenki u sljedećim proizvodima i udjelima: 

Jestivi kukci: Nova i/ili tradicionalna hrana?

Europska agencija za sigurnost hrane nedavno je objavila znanstveno mišljenje u kojem je zaključeno kako su ličinke kukca brašnara (Tenebrio molitor) sigurne za ljudsku prehranu te se mogu uvrstiti na popis nove hrane Europske unije, u skladu s Uredbom (EU) br. 2015/2283. Očekuje se i odobrenje Europske komisije kojim bi se omogućilo njihovo stavljanje na tržište u svim članicama Europske unije.

Neki od prehrambenih proizvodi na bazi kukaca dostupni na tržištu izvan EU:

• Proizvodi na bazi kukaca

• Proteini i brašna kukca

• Tjestenina proizvedena na bazi kukaca

Trendovi u prehrambenoj industriji su pod snažnim utjecajem klimatskih promjena, propadanja prirodnih resursa, pojave novih tehnologija i inovacija. Tehnologija se brzo integrira u svaki dio prehrambene industrije. Sama proizvodnja hrane tako postaje „pametna“. Zato će prehrambene tehnologije omogućiti revoluciju u načinu na koji proizvodimo hranu, primjerice uz pomoć 3D pisača kao novi potencijalni način proizvodnje.